Motovun je slikoviti gradić smješten u središnjoj Istri, Hrvatska. Njegova bogata povijest proteže se kroz tisuće godina, a danas je poznat kao kulturno i povijesno blago te omiljena destinacija turista. U ovom eseju istražit ćemo ključne trenutke i utjecaje koji su oblikovali Motovun kroz stoljeća.

Kroz tisućljeća, ovaj je grad prošao kroz mnoge vladare i utjecaje, ostavljajući neizbrisiv trag na njegovu kulturu, arhitekturu i identitet. Od osnutka pa do današnjih dana, Motovun je očaravao posjetitelje svojim srednjovjekovnim šarmom, vinskim blagom i bogatom kulturnom baštinom.

Prema legendi, podno Motovuna rijekom Mirnom plovili su mitski Jason i Argonauti, a prvi stanovnici koji su ostavili tragove napučili su ovaj kraj između 3.500. i 2.200 godine prije Krista. Prvi spomen grada Motovuna pod nazivom Montona (keltskog porjekla, znači – Grad u gori) nalazimo u listini Rižanske skupštine iz 804. godine, a nakon stoljeća vlasti Germana i Akvilejskog patrijarha Motovun je 1278. godine zatražio Veneciju da ga primi pod svoju vlast i pod kojom je ostao do 1797. godine.

Esej o istarskom kaštelu koji čuva legende, okuse i filmske uspomene

Istra ima mnogo gradića na brežuljcima, no malo ih je koji se pojave na obzoru tako snažno kao Motovun. Kad se cestom uz dolinu rijeke Mirne približavate podnožju, kaštel se izdiže iznad zelenila poput kamene krune, a zidine i zvonik vide se izdaleka. Motovun se danas ubraja među najbolje očuvane srednjovjekovne gradove u Istri, ali njegova je privlačnost veća od arhitekture. U njemu se susreću povijest i legenda, vrhunska gastronomija i kultura, pa je putovanje do vrha zapravo putovanje kroz više slojeva istarskog identiteta.

Od divova do Mlečana: kratka povijest

Brdo na kojem Motovun stoji bilo je naseljeno još u pretpovijesno doba. Lokalne legende idu i dalje pa ga povezuju s mitskim divovima, pa čak i s Jasonom i Argonautima. Povijesno je sigurnije da su ovdje živjeli Iliri i Kelti, a nakon njih Rimljani, koji su prepoznali stratešku vrijednost uzvisine nad plodnom dolinom.

Presudan je trenutak došao 1278. godine, kad su se Motovunci pobunili protiv akvilejskog patrijarha i dobrovoljno se podložili Mletačkoj Republici. Pod Venecijom grad je ostao više od pet stoljeća, sve do njezina pada 1797. Mlečani su Motovun cijenili zbog sigurnosti, ali i zbog Motovunske šume, iz koje je dolazilo kvalitetno hrastovo drvo za izgradnju brodova. Možda je nezamislivo, no dio mletačke flote doslovno je izrastao ispod motovunskog brda.

Nije sve bilo mirno. U 15. stoljeću grad je poharala kuga, nakon čega se pojačalo doseljavanje slavenskog stanovništva, a početkom 17. stoljeća kraj je teško stradao u Uskočkom ratu, poznatom i kao Rat za Gradišku (1615. – 1618.). Nakon Venecije Motovun je prolazio kroz različite uprave, sve dok se u novije doba nije razvio u turističko odredište poznato daleko izvan granica Hrvatske.

Veli Jože: div koji čeka slobodu

Nijedan lik nije tako čvrsto povezan s Motovunom kao Veli Jože. Vladimir Nazor ga je 1908. učinio junakom istoimene pripovijetke, a od tada je postao nezvanični čuvar grada i simbol cijele Istre.

Jože je dobroćudan div, toliko snažan da može potresati motovunski zvonik. No upravo zbog te snage lokalni mu gospodari ne daju mira i drže ga u položaju sluge, koji za njih obavlja najteže poslove. Prekretnica nastupa kad Jože na galiji susretne diva Iliju i shvati da divovi ne moraju služiti ljudima. Podiže bunu i okuplja istarske divove, no ljudska lukavost pobjeđuje: posvađa ih, a savez se raspada. Jože ipak ne pogiba. Povlači se u dubinu Motovunske šume i čeka trenutak pravog oslobođenja.

Kroz tu priču Nazor je ispričao povijest običnog istarskog čovjeka, snažnog ali podjarmljenog, koji ne gubi nadu. Zato Jože nije samo bajkoviti lik nego metafora slobode, ponosa i strpljenja.

Divovi su, uostalom, u ovom kraju stariji od Nazora. Narodna predaja kaže da su davno prije ljudi Istru naseljavali upravo oni, da su gradove na uzvisinama, među kojima Motovun, Grožnjan i Sovinjak, gradili tako da su kamenje dodavali iz ruke u ruku, a od preostalog kamena stvorili su rijeku Mirnu.

Kamen koji govori: zidine, zvonik i crkva

Motovunska stara jezgra gotovo se u cijelosti može obići pješice, a najbolje je krenuti od zidina. Moćni obrambeni bedemi iz 13. i 14. stoljeća opasuju cijelu jezgru i danas služe kao kružna šetnica. S nje se pruža jedan od najljepših pogleda na unutrašnjost Istre: dolina Mirne, vinogradi, šume i brežuljci koji se gube u izmaglici.

Na glavnom trgu dominira crkva sv. Stjepana iz 17. stoljeća, kasnorenesansna građevina koja se prema predaji pripisuje čuvenom venecijanskom arhitektu Andrei Palladiju. U unutrašnjosti čuva vrijedna umjetnička djela, među njima mramorne kipove i slike venecijanskih majstora.

Uz nju se diže gradski zvonik iz 13. stoljeća, visok oko 27 metara. Ova romaničko-gotička kula nekad je bila izvidnica i obrambeni toranj, a prepoznatljiva je po kruništu s prsobranima. Nedaleko je i Komunalna palača, najveća profana zgrada na trgu. Kroz povijest je bila sjedište gradske uprave i sudnica, a na pročelju je zadržala brojne romaničke elemente.

Sve te građevine zajedno čine cjelinu koja djeluje gotovo kao kulisa, ali je zapravo stvarna, nastala kroz stoljeća mletačke i plemićke vladavine.

Ljudi koji su Motovun odnijeli u svijet

Malo mjesto, veliki ljudi. Motovun je rodno mjesto ili životna postaja ličnosti koje su ostavile trag daleko izvan Istre.

Najpoznatiji je zacijelo Mario Andretti, rođen u Motovunu 1940. godine, svjetski prvak u Formuli 1 (1978.) i pobjednik utrke 500 milja Indianapolisa (1969.). Mnogo ranije, oko 1480., u Motovunu je rođen Andrea Antico da Montona, renesansni skladatelj, tiskar i nakladnik, jedan od najstarijih skladatelja južnoslavenskog prostora čije su skladbe tiskane.

U gradu je od 1835. do 1843. živio i izumitelj brodskog vijka Josef Ressel, a Vladimir Nazor ovdje je našao nadahnuće za Velog Joži. Među znamenitim imenima je i političar Gianpaolo Polesini, koji se u Istarskom saboru 1861. zalagao za izgradnju tunela kroz Učku, te likovni umjetnik Miroslav Šutej, čije je ime također vezano uz ovaj kraj.

Od automobilskih staza do tiskarskih preša, od brodskih vijaka do pripovijedaka, Motovun je pokazao da se pod malim zvonikom mogu roditi velike ideje.

Okusi Motovunštine: tartufi, vino i maslinovo ulje

Motovunština je i jedan od gastronomskih vrhunaca Istre. Zasluga pripada Motovunskoj šumi i vlažnom tlu uz Mirnu, koje je idealno stanište autohtonih istarskih tartufa.

Tartufi. Bijeli tartuf (Tuber magnatum pico) bere se od jeseni do rane zime i smatra se jednim od vrhunaca svjetske gastronomije, zbog intenzivnog mirisa i visoke cijene. Crni tartuf dostupan je u nekoliko podvrsta gotovo cijele godine. U lokalnim konobama obavezno kušajte fuže ili pljukance, tradicionalnu istarsku tjesteninu, s obilno naribanim svježim tartufom.

Vina. Terasasti vinogradi oko Motovuna daju neka od najboljih vina u regiji. Istarska malvazija je svježe, mineralno i voćno bijelo vino koje se sjajno slaže s tjesteninom i lakšim mesnim jelima. Teran je robusno, trpko crno vino rubinske boje i izražene kiselosti, koje raste na crvenoj i sivoj zemlji ovog kraja. Najbolje se slaže s pršutom, sirom te jelima od divljači ili tartufa.

Ulje i bilje. Uz vino i tartufe, ovaj je kraj poznat po vrhunskim ekstra djevičanskim maslinovim uljima i proljetnim delicijama poput divljih šparoga.

Filmski Woodstock: od Motovuna do Gorskog kotara

Kultura je Motovunu dala još jedan identitet. Godine 1999. na brdu je pokrenut Motovun Film Festival, posvećen malim, nezavisnim i umjetnički tvrdoglavim svjetskim produkcijama. Bio je poznat po potpunom izostanku formalnosti, crvenih tepiha i VIP salona, pa su ga mediji prozvali „filmskim Woodstockom“.

Nakon otprilike 25 godina festival je zbog turističke gužve i skučenosti prostora napravio povijesni zaokret. Od 2023. održava se kao Cinehill u Gorskom kotaru, u Fužinama te na okolnim lokacijama poput Delnica i Lokava. Istarski kamen zamijenili su borovi, planinska svježina i jezera Bajer i Lepenica, ali duh festivala ostao je isti.

Atmosfera je i dalje ono što ga izdvaja. Publika i filmaši, među kojima su renomirani redatelji i glumci, sjede na istim travnjacima i kampiraju na istim livadama. Projekcije se održavaju pod vedrim nebom, na mjestima poput Kina u šumi, Kina pod branom ili Kina Bauer, a posjetitelji ih prate umotani u dekice zbog svježih goranskih noći. Naglasak je na ekologiji i održivosti, pa se dolazak javnim prijevozom potiče, a dani su ispunjeni koncertima, kvizovima, sportskim aktivnostima i logorskim vatrama.

Aktualne informacije o ulaznicama, kampu i rasporedu najbolje je provjeriti na službenim stranicama festivala.

Zašto se u Motovun vraćamo

Motovun je malen, a nudi iznenađujuće puno. Pogled s bedema, priča o Velom Joži, tanjur fuža s tartufima i čaša terana svaki na svoj način govore o istom: o kraju koji je naučio čuvati ono najvrjednije. Divovi iz legende možda još čekaju u šumi, no grad ih ne zaboravlja, a svaki posjetitelj koji se popne na brdo postaje dio te priče.